Luda Ljubav

Luda Ljubav
broken

četvrtak, 25. studenoga 2010.

Znas sta hocu? Poljubac...da, poljubac ali ne obican...Hocu poljubac koji
nece dodirnuti moje usne prste...kozu...koji nece izazvati vrelinu
mojih obraza koja ce proc ikada se odmaknes od mene...Hocu poljubac od
kojeg cu da drhtim danima...godinama...poljubac koji cu nositi stalno sa
sobom gdje god bila ikuda god posla...Hocu poljubac, ne tvojih
usana,vec tvoje duse...Da dusa tvoja dotakne dusu moju poljupcem
istovremeno i lakim i vrelimi mirnim i strasnim i tihim i glasnim...Da
tu ostane topao...snazan...poput pecata i nijemog zavjeta...

Poljubi me...poljupcem sto prijanja na dusu kao sto zvijezde prijanjaju
na nebeski svod,kao sto noc upija dan,poljupcem u kojem po taktu vremena
svoj tango igraju java i san...

Da...poljubac hocu...ali ne obican...ne prolazan,hocu onaj sto traje i
kada tvoje usne setaju usnama neke druge zene...kada odes ulicama bez
povratkau tom poljupcu povesces i dio menei ljubeci tudje licetvoja dusa
ljubice i dalje samo jednu...onu sto dusu bez dodira dodiruje...

Poljubi me...poljupcem sudbine..



Kad tuga pokuca na vrata...Šta da joj radiš kad ti dođe i na vrata pokuca?Da se nasmeješ i zalupiš joj vrata pred nosom?Ili, da je kao i svakog gosta kulturno pustiš u svoj dom.....U svoje Srce, u svoju Dušu, u svoj Život.... Ja sam je lepo upitala, zašto je došla, pa, skoro je bila tu...Nisam još ni počistila sav nered koji je prošli put ostavila za sobom...Ali,eto nje opet...Pa, ko će toliko da čisti, kad se ona uvuče u sve pore, u svaku misao, u svaki trenutak mog življenja...Mudra je jako.. nisam joj dorasla...Ali, čini mi se da me voli...Valjda bih ja sad trebala da budem srećna zbog toga...Pa voli me, često misli na mene, posećuje me redovno, ne da mi da je zaboravim...Kad mi je najlepše u životu, ona se pobrine da bude tu da svojim prisustvom uveliča moj život....Ja joj kažem da mi ne treba, da je suvišna, da ne želim da je tu...Ali, tuga kao da ne shvata i kao da želi da mi uništi svaki komadić sreće, pa i onaj najmanji.... Nekad kad dođe, i zakuca na moja vrata, ja se ućutim, ne želim da otvorim, i nadam se da će odustati bar jednom...Bar jedan, jedini put, da će odustati od svoje posete....Ali, ona je mudra, uvuče se i kroz najmanju šupljinu, kroz ključaonicu, kroz odškrinut prozor....Samo iz želje da me poseti da mi donese svoje darove...Kojih mi je puna Duša...Nema gde da stanu više...Ali, ona je tako širokogruda da ne dozvoljava da ja ostanem bez darova...Uvek novih...Iznenađujućih....Uvek za mene donese neki novi dar...Ne želim da ih otpakujem...Ne...U svakom ćošku moje sobe leže darovi od gospođice Tuge....Ja ih ne otvaram, nisu mi potrebni, a ni poklone ne volim...Ali, ona se zaleti u svom magičnom letu i pobrine se da svi pokloni budu raspakovani, svaka kutijica otvorena....Izgleda da je gospođica Tuga jako požrtvovana, kad se tako brine o svakoj, pa i najmanjoj sitnici...Prava je prijateljica...Pa, kako onda, da joj ne otvorim vrata...Kad dođe i pokuca...



Zamisli reku...koja tece svojim tokom ...ona tece...a u njoj postoji zivot...pri tom ona se ne odupire ama bas nicemu...tece...i zamisli sada jedan list koji ona nosi...na sebi onako lagano...nosi ga na svojoj povrsini...kako joj odgovara...nekada brzo a nekada polako...i zamisli da stojis na obali...i gledas taj list kako ga reka pruza samo tebi...pa ga neki vrtlog okrene da se on slucajno ne bi odmakao od tebe isuvise daleko...opet vrati bas tu gde treba da bude...i ti ga gledas...i ne radis nista...reka ti ga daje...vraca ga tebi svojim vrtlogom...a ti ne preduzimas nista...ona uporno taj list svojim tokom navodi u samu obalu...ne bi li se zaustavio tu gde jeste namenjen samo tebi...da ga uhvatis i uzmes... ti ga gledas i ne smes da ga dodirnes...i posmatras...a ne vidis veliku vodu koja dolazi i koja ce ga podici sa tog mesta i vrtloge koji ce ga usisati poneti u dubine...jer reka tece i nosi sve pred sobom...a pruzila ti je priliku svojom dobrotom da ga uzmes u ruke i cuvas...isto tako je i sa vremenom...ukoliko ne spoznamo nesto sto nam je dato u odredjenom trenutku i uzmemo...zgrabimo ne plaseci se apsolutno nicega jer to sto u datom trenutku zgrabimo znamo da je to nase...predodredjeno nasim rodjenjem...a priroda nam namesta tako suptilno i lepo...da ga uzmemo...u odredjenom trenutku priroda nam uzme i odnese jer ako ti je nesto dato...a ti ne zelis...uvek postoji priroda koja bas to zeli i kojoj si potreban...



 Posle svih traganja, davanja, dobitaka i gubitaka, posle svih lomova i slomova,kao cist dobitak, kao podsticaj, kao istina-ostala je LJUBAV.Ljubav u svim mogucim vidovima, ljubav koja sadrzi dobrotu, pogonsku energiju, koja je najlepsi, najpotpuniji smisao zivota. Ljubav ne treba shvatiti kao stihiju, kao strast, vec kao trajno stanje... Dva bica moraju da spajaju veze koje se lako ne kidaju, pa i ako ponekad olabave, drze dvoje cvrsto zajedno.U mom svetu, koji zelim gusto da naselim mnogim obavezama i zanimanjima,ljubav je inspiracija, i ja je se necu odreci zanemarujuci srecnu okolnost sto sam tek sada naletela na nju...




..Godinama o tebi mislim,gde si ,ko si ,sta si ,sa kim si..postavljala sam sebi bezbroj pitanja a nikada nisam imala odgovore.Prva moja ljubavi,prva moja ceznjo koliko jos treba da prodje vremena da mi san postane java.Duge su minute a tek sati,dani i noci..predugi..I koliko jos noci da sanjam te oci,taj pogled i bol za tobom.Vise ne prepoznajem sebe,svuda te vidim i svuda te ima.Hodas pored mene i pricam sa tobom.Ja cekam..da se pojavis i stanes ispred mene.Vec vidim suzu u nasim ocima jer Mi volimo srcem a Oci su nam ogledalo duse ...Mi ne znamo da krijemo,Mi dajemo nesebicno,Mi volimo..Ljubavi moja jedina samo mi je dovoljan tvoj pogled da vidim sebe u tvojim ocima,tvoj zagrljaj da osetim ljubav tvoju i poljubac da osetim toplotu i zaboravim sav strah i da zatreperim kao pre..ljubavi moja jedina i sada srce ubrazno kuca a tada se bojim da ce stati jer samo se srcem voli ovako jako i ja se toga ne stidim..



..Sve je tako divno, a ipak se bojim Bojim se svakog naseg susreta...Strepim da ce nestati ljubavi u tvojim ocima da ce tvoji pogledi postati hladni... Rijeci grube. Bojim se da ce jedne noci povjetarac mrsiti moju kosu, saputajuci tvoje rijeci " Zaboravi me!" Bojim se da ce jedne noci snjezne pahuljice zamesti nase stope u mekom snijegu... Izbrisati nasu ljubav. Bojim se da ce jedne noci kisne kaplje natopiti put kojim si otis'o. Bojim se...jer te volim...*



Lepo je videti da jos uvek ima romanticnih dusa
Zivot je lep..kad sanjash sanjas o divnim stvarima ...kad ti se neki snovi ostvare.Kada znas da ga zivis...kad za trenutak u kom si pomislis da je savrsen,i dises,dises.....kada njegovim stazama koračaju ljudi koji se osjećaju tako bliskim i koji se ćuteći mogu razumijeti....kada mozemo da razmenjujemo neznosti, razumevanje, sva osecanja koja nosimo u sebi...... u momentima kada se budi ... jedan pogled, pa osmjeh ... ... najavljuje početak novog dana....slika govori hiljadu reci...kada je ljubav u pitanju...kad hrabro sledis svoju zvezdu....i nije te briga....... osjetiš da je nekome stalo do tebe ......radujes svakom novom danu, koji ti izmami osmeh na licu i kada znas kako da taj dan ispunis, uljepsas i "dozivis"! kad ti nisu uvezana krila i mozes da letis,.....Kada snovi progovore ...kada steknete novog prijatelja...i kada taj dar-zivot.... imas s kim podjeliti...


. SVRATI,PONEKAD NA CASICU
RAZGOVORA..
..PIT CEMO KOKTEL
OD IZGUBLJENIH NADA,.
..I IGRATI IGRU NE
...DOSANJANIH SNOVA..
..POKAZAT CU TI MJESTO...
..,GDJE SE IZGUBISE RIJECI NE DORECENE
,I GDJE SE JOS UVJEK BORE LJUBAV I CEZNJA....
OTIMAJUCI TE
VREMENU ZABORAVA...*

Nema komentara:

Objavi komentar