Luda Ljubav

Luda Ljubav
broken

nedjelja, 21. studenoga 2010.

....~~~~......

Svi su me razocarali dusu su lagali i srce varali, ubili ljubav u meni razocarali me svi,al nista nece boljeti dok postojis ti...


To lice ljubavi
opasno i njezno
jedne se veceri javi
poslije predugog dana
Mozda je strijelac bio
sa lukom
ili svirac
sa harfom
Ne znam vise
Zaista ne znam
znam samo
da me je ranio
mozda strijelom
mozda pjesmom
Znam samo
da me je ranio
zanavijek ranio
iz srca krv mi tece
Vrela me suvise vrela
ljubavna rana pece.



Jedne tuzne noci

iz dana u dan pokusavam da te zaboravim, da te prebolim, da mi srce prestane da vene i zivot sretno dalje krene. Al ne ide, jer moje oci traze samo tebe. Pokusala sam druge da zavolim, da na tebe vise nemislim, al kad god bude kraj, ti se opet pojavis. Dolazis mi u snu i tiho sapuces "volim te" onda se probudim sva uplakana i ne spavam nocima, jer placem za tvojim ocima. Dusa me boli srce mi puca.EH, da bi mogao osjetiti kako je meni u ovom trenu sada, kako se moj zivot polako raspada, kako gubim nadu i polako nestajem u tami, osjecam kako mi se dusa dize i tebe u snu stize, da ti kazem ono, sta ja ziva nikad nisam mogla, jer tu hrabrost nisam imala. Tiho ti sapuce dok slatko spavas ti, da te moje srce nikad nece zaboraviti. Da sam od tuge za tobom napustila zivot svoj, jer nisam nasla resenje da zaboravim to. I dok me sanjas ti, reci ce ti dusa moja tiho:" jedne tuzne noci ona je uplakana zatvorila oci, zazeljela da ti budes sretan kad ona nije bila." dok je te rijeci izgovarala ona je izdahla, kad se ujutru probudis ti i suza na tvom licu sja, znaj da te je samo ona ISKRENO VOLJELA







Ranjeno srce

Sve zore su moje ostale puste, u budjenju injem,
zaborava posute,
u mislima, krupnim suzama okicene i
porusene poput trave
pokosene.

Rana je u srcu i bol u dusi
svako vece, ko oblak mrkli sto dan ubija, jer nema oporavka srcu kad rana ga pece.
Sreca je u njemu potpuna svela, nada, kroz maglu odavno promakla i mesecevu svetlost je odnela a ranu sa srca nije
ni takla.

Oziljak velik ko sunceva sena, od jednog leta
umorena, od suza potopljena jer nema leka da ranu leci, ni ruka sto drhtavo pise, ostaje vecno ranjeno srce, za tobom u bolu da uzdise.








Nema komentara:

Objavi komentar