Luda Ljubav

Luda Ljubav
broken

utorak, 14. prosinca 2010.

Oprosti mi moja rano rana ,oprosti mi sreco bogom dana...

LJUBAV 
Ja sam oduvek spavao s tvojim imenom na usnama!
Ti si oduvek spavala s mojim imenom na usnama!
I kud god da krenem, tvoja ruka u mojoj ruci
I kada želim nešto da kažem “ja”, ja kažem “Mi”
Ljubav, ljubav
Ljubav
I svi moji drugovi su odavno i tvoji drugovi,
Dvojinu su stari Sloveni imali u rečniku
I kada želim da kažem “ja”, ja kažem “mi”
I kada mislim o sebi, ustvari ja mislim o nama
Ljubav, ljubav
Ljubav
Kako vreme nam prolazi, da, vreme nam prolazi brzo
I dani i noći su slonovi na indijskom crtežu
I boli i voli i boli i voli, boli nas ljubav!
I boli i voli nas ljubav, boli nas ljubav
Ljubav, ljubav
Ljubav
Polako dosada mrsi nam kosu i prlja nam ruke
Polako dosada gladi nam bore od noćnoga smeha
I naše reči od milja su navika
Naša imena … navika
Boli nas ljubav, voli nas ljubav,
Ljubav, ljubav
Ljubav
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ 

Moje srce kao vatra gori diše za prijatelje i ludo ih voli. Sad znam zašto Bog prijatelja stvori, jer oni su nada dok sudbina boli!!!

Kao i obično kad je čovjek silan i moćan, onda ima i previše prijatelja, a kad zapadne u nevolju onda se i najvjerniji otuđe, kao da nisu ni poznavali onoga kome su do juče govorili da bi za njega pošli u vatru. 










Zivot..jedino sto nam je poklonjeno..dat nam da ga koristimo bez uputstva.Zivimo onako kako mi nalazimo za shodno..merimo i secemo po samo nama znanim sablonima..i tako iz minute u minut..danima..godinama.pustamo u nase zivote neznance .upoznajemo,dajemo sebe ne pitajuci sta cemo dobiti zauzvrat..ostaju oni koji postaju deo nas i njih volimo,divimo se ,uzajamno i nesebicno..koracamo stazom..punom krivina i kamenja..stalno previremo,kovitla ta oluja u nama..hocemo bolje..drzimo nas zivot u rukama kao nisku bisera...samo tren je dovoljan da stanemo,preispitamo sebe..shvatimo da vise nije to ono zeljeno..i isecemo sve..i granu na kojoj sedimo..i krenemo dalje..a taj patrljak vuce,neda dalje..biseri padaju svuda oko nas..proslost proganja kao senka..u magli neizvesnosti pronalazimo sebe,mnogo teze,bolnije..a treba pronaci i otvoriti vrata bolje buducnosti..sve je kao na dlanu ali sa puno skrivenih strahova od poraza..vera u sebe,ljubav u srcu toplina u dusi i nada daju snagu da se sagnes..pocnes da sakupljas rasute bisere..jedan po jedan..i nizes dajuci sebe i svoje sne..svoju ljubav..i verujes da ce zivot biti bolji..mora biti..jer zivot daje sanse i oprasta greske..niska bisera..se polako nize kao i zivo




Kad mi dodje da idem, moram da idem.... Nije vazno kuda cu, nije vazno dokle cu...doslo mi da idem...i ja idem. Idem za tvojim mirisom koji ostavljas kao putokaz, da slucajno ne zalutam.... A i ako zalutam, vetar me tebi donese.....i samo cu vam reci da se svojski umorim.... Treba sve to obici a da ne pricam do cega sve treba stici....al'tako sam htela, idem to je moj put.... PUT LJUBAVI....♥♥





♥ ♥ LJUBAV JE.... ♥ ♥
Citava knjiga u jednoj reci,celi okean u jednoj suzi,
sedam nebesa u jednom pogledu,
vihor u jednom uzdahu,grom u jednom dodiru,hiljadu godina u jednom trenu."





Pitali su jednom jednog zaljubljenog coveka:

Zasto se ne divis lepoti ruze kao ostali?
Zasto se smes i pogledas u Sunce kada ono iznenada jos vise zasija, a ostali sklanjaju pogled od njegovog sjaja?
Zasto kada je najveca oluja i grmi ti izlazis iz kuce i kisnes?
Zasto nocu izlazis i pricas Mesecu?
Zasto....

Covek ih prekida odgovarajuci:

Ruza je lepa, ali nikada niste videli Onu koja je posadila tu ruzu. Nikada niste osetili dodir ruku koje su razgrnule zemlju da bi ubacili seme ruze kojoj se sada vi divite. Niste osetili ljubav kojom je ta ruza negovana.
Niste vidjeli lice, osmeh, neznost... One od koje je ruza naucila tajnu lepote, cistoce, neznosti...


Sunce greje i obasava svako bice na planeti. Sunce vidi i Nju. Vidi najdivnije ljudsko bice. Svaki put kada Sunce vidi Nezinu srecu, osmeh, ljubav... onda jos jace zasija, jer se raduje uz Nju. Zar mislite da bih propustio da vidim nezinu srecu, pa makar izgubio vid? Njen osmeh, sreca, radost.... to je sve moje.

Oluja na koju izlazim nije nista u odnosu na strah da je Ona negdje sama i drhti. Kada izadjem saljem joj svu moju hrabrost, svu moju ljubav, saljem joj misli koje samo Ona sme da zna.

Nocu pricam Mesecu sve zelje, snove, nade... Pa u svitanje kada bude sretao Sunce neka sve isprica. Neka onda Sunce jutrom svojim prvim zracima pomiluje Njeno lice i prenese joj moje reci.

Za sva ostala pitanja koja ste imali morao bi vas pustit u moje snove.
Mojim snovima samo Ona ima pristup.

A vašim snovima....ima li ko pristup?





 Pomisli svakog dana na sledece:

- Na svetu je sigurno dvoje ljudi koji bi umrli radi tebe.

- Najmanje 15 ljudi te voli na neki nacin.

- Jedini razlog zasto bi te neko mrzio je zato sto bi zelio biti bas kao i ti.

- Tvoj osmeh moze doneti srecu svakome, cak i ako mu nisi drag/a.

- Svaku noc neko misli na tebe pre nego sto ode na spavanje.

- Nekome znacis sve na svetu.

- Ti si posebna/poseban i jedinstven/a.

- Neko za koga ne znas ni da postoji, voli te.

- Kad napravis i najvecu gresku, nesto dobro izadje iz toga.

- Kad mislis da ti je celi svet okrenuo ledja, pogledaj ponovo.

- Uvek zapamti komplimente koje si primio/la a zaboravi uvrede.

i videces da zivot bas nije tako tezak i okrutan.
Da si i te kako voljen/a i cenjen/a. 




Ja nikada nisam znala kako se odustaje...ja sam se uvek borila do kraja...ja sam uvek padala i dizala se...mene je ucio zivot..meni je u krvi da brisem krvave suze i da nastavljam po svaku cenu.. mene preziru sto sam takva,iritirajuca je cinjenica da u meni gledaju ono sto bi zeleli da su, a znaju da nikad nece biti, jer nisu rodjeni da budu... .!.




Znali su se sest meseci, nesto manje od toga su bili zajedno. On je imao bolesno srce, i morao je u inostranstwo na operaciju. Kada je trebao da krene, ona je plakala, na putu do aerodroma, strasno ga ljubila, a kada je ulazio u awion ni zbogom mu nije rekla. Lezao je neko wreme u bolnici, dok mu nisu jawili da postoji donator. Operacija je dobro prosla, njegow organizam je dobro prixwatio nowo srce. Wratio se u swoju zemlju, i prwo sto je zeleo, bilo je da nju widi. Swuda ju je trazio, a nje nije bilo, pitao prijatelje, ali niko nista nije znao o njoj. Umoran od uzaludnog trazenja wratio se kuci. Preostalo mu je jos da upita swoju majku, da ne zna ona, gde je njegowa draga. Kada ju je to upitao, majka ga je pogledala sa suzama u ocima, i drxtawim glasom upitala:"Zar ti niko nije rekao, ko ti je dao srce?"