Moj Si Andjeo? Ili pak ne? KaKo god oprosti°° Mi Jer Volim TEE!!˛˛

Kad kazem da te volim,
to nista novo nije!
Kad pitas koliko,
vise nego prije!
Daleko do beskraja
visoko do neba,
najvise na svijetu
i jos ako treba!
Volim te.....
************************************
ti ne spavas, sreco moja, ni ja nemam sna, sve sto tebe nocas boli, osjecam i ja.
i kad te zaboli srce, ako ga neko slomi, sjeti se da imas moje, koje te mnogo VOLI!!! 
*****************************

Pronađi tišinu i pokrij se morem

misečevom tintom zapiši snove

jer jutro će opet  donijeti sjene

prešuti te riči i sidi kraj mene

od kada te znam ja virujem u anđele

od kada te znam ja virujem da postoje

Od kada te znam ja virujem u anđele

od kada te znam ja virujem da postoje

Ne viruj sudbini čitanoj iz dlana

putove svoje stvorit ćeš sama

zaklopi sad oči i pusti me sebi

sidri se mirno

srcem o tebi

od kada te znam

ja virujem u anđele

od kada te znam ja virujem da postoje

Od kada te znam ja virujem u anđele

od kada te znam ja virujem da postoje

Pogledom ugasi lunu

obriši sol sa...

okreni novu stranu

prizovi nova jutra

Oluja se diže

jer ja virujem u anđele

i siguran stižem

jer ja virujem da postoje

Od kada te znam

ja virujem u anđele

od kada te znam

ja virujem da postoje

Od kada te znam

ja virujem u anđele

od kada te znam

ja virujem da postoje ...

Tako mi fališ anđele moj

ali nebi ti to više pokazala...

Fališ mi

da izbrišeš tugu iz mog srca,

vratiš osmijeh na moje lice,

da budem sretna kao nekada.

Fale mi svi oni dani u kojima

sam bila sretna...

dani u kojima sam bila

samo tvoja devojčica..

Više nemam onaj isti osmijeh

na licu...

Postala sam hladna.

Trudim se da drugi ne vide

koliko je tuge u mom srcu...

Da ne osjete koliko patim,

i za kim ...

Opet sam te tražila

po nekim pustim ulicama grada

gdje tutnje tuđe prošlosti

U nekim drugim muškarcima

koji ti ni po čemu ne sliče

Na tuđim dlanovima

u praznim pogledima,

na pijanim usnama

umišljenih pjesnika

I nigdje te nema...

Tvoja tišina piše duga pisma

i tvoja odsutnost nema svoje ime

Sa druge strane razuma

još uvijek dolutaš

sanjiv i djetinjasto zanesen

nekim tako običnim stvarima

Ostaviš otiske prstiju

i par stihova dođe

Da ne zaboravim

i nikad sebi ne oprostim

što te sa svakim jutrom

opet izgubim...

Tebe koji si dan

i noć

I onaj san

koji se čeka

životima uzastupno

Zgažene duše,

srca lomljenog tisuću puta,

očiju sa milijun isplakanih suza,

usana sa toliko nedorečenih rijeći,

bez daha,

bez osmijeha iskrenog,

bez pogleda toplog -tražim ga...

Ili čekam ?!

NJEGA, koji će promijeniti navike,

NJEGA, koji će me imati u potpunosti,

u cijelosti,

koji će me dobiti podatno, toplo, nježno, iskreno.

Čekam ga da dođe na vrata srca mog,

da zavlada cijelim mojim bićem,

da me veže lancima za svoje srce...

Čekam ga...

Tog anđela iz snova, iz mašte.

Nije savršen jer savršenstvo ne postoji.

Nije idealan jer ideala nema.

Jednostavno čekam ga.

Ma kakav da je čekam NJEGA,

s kim ću podijeliti svoj život,

svoje mane,

jer ih imam i ja,

čekam NJEGA s kim ću se savršeno uklopiti

u mozaik života.

Čekam ili tražim ?!

Svejedno, on mora doći.

On će čuti moj glas i pojaviti se

da utješi ranjeno srce,

da zagrli skrhano tijelo,

da poljubi vrele usne.

Tražim njegov lik u plavetnilu neba,

u zelenilu gora,

u prozirnim daljinama.

Tražim osmijeh njegov,

oči njegove, glas...

Čekam anđela da dođe

i poljupcem me probudi,

ne iz sna

nego iz isčekivanja ...

Odlazim

Ne pitaj kamo

Ne pitaj zašto

Ne pitaj ništa, samo šuti

Šuti u toj divljoj noći

Prepunoj boli i suza

Pusti dušu neka miruje

Pusti srce neka luduje

Ne diraj u snove

Jer oni nešto znače

Na kraju svega shvati

Shvati da je život borba

U kojoj ljudi  dolaze i odlaze !

Ja odlazim ...

Ne pitaj kamo ...

Ne pitaj zašto ...

     OPET TEBI  ...  

Ovo je ispovjest ranjene duše,

koje u bolu suze sad guše

Ovo je ispovjest duše koja pati,

i sretne dane pokušava da vrati ...

Ovo je ispovjest ranjenog srca

koje u bolu pati i grca

Ovo je ispovjest srca koje sluti,

ali bez snage ranjeno šuti.

Ovo je ispovjest mladosti jedne,

mladosti naivne,mladosti čedne,

koja je sve mogla

i sve je htjela

ali nije umjela i nije smjela...

Ovo je ispovjest na kraju života,

kada umiru snovi i umire ljepota,

kada sve nestaje u dubini tame

A ostaju želje izgubljene, same ...